Sindikati
Slobodno pridruživanje i osnivanja Sindikata
Sloboda udruživanja u sindikat zajamčena je Ustavom Republike Hrvatske i regulirana Zakonom o radu. Prema Ustavu, „svakomu se jamči sloboda udruživanja radi zaštite svojih interesa ili promicanja društvenih, gospodarskih, političkih, nacionalnih, kulturnih i drugih uvjerenja i ciljeva. Svatko može slobodno osnivati sindikate i druge udruge, pristupati njima ili iz njih istupati u skladu sa zakonom“. Zaposlenici (kao i poslodavci) imaju pravo, bez ikakve razlike i prema vlastitom izboru, osnovati i pristupiti sindikatu ili udruzi poslodavaca, uz jedine uvjete propisane statutom ili unutarnjim pravilima toga sindikata. Radnici mogu slobodno pristupiti takvim udrugama ili iz njih istupiti. Nitko ne smije biti diskriminiran zbog članstva u udruzi ili zbog sudjelovanja, odnosno nesudjelovanja u njezinim aktivnostima.
Sindikat može osnovati najmanje deset punoljetnih osoba s poslovnom sposobnošću. Udrugu poslodavaca mogu osnovati najmanje tri pravne osobe ili punoljetne fizičke osobe s poslovnom sposobnošću. Naziv udruge ili više razine udruge mora se jasno razlikovati od naziva već registriranih udruga ili udruga više razine. Udruga se upisuje u registar podnošenjem zahtjeva nadležnom uredu. Zahtjevu se prilažu: zapisnik s osnivačke skupštine, statut, popis osnivača i članova izvršnog tijela te imena i prezimena osoba ovlaštenih za zastupanje udruge.
Radnik ne smije biti stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike zbog svog članstva u sindikatu. Zabranjeno je sklapati ugovor o radu pod uvjetom da radnik ne pristupi sindikatu ili da iz njega istupi; kao i otkazati radniku ugovor ili ga staviti u nepovoljniji položaj zbog sudjelovanja u sindikalnim aktivnostima nakon radnog vremena ili čak tijekom radnog vremena, uz suglasnost poslodavca.
Izvor: čl. 43. Ustava Republike Hrvatske (NN 76/2010, 05/2014); čl. 165–175 i 186 Zakona o radu (NN 93/2014, 151/2022, 64/2023)
Sloboda kolektivnog pregovaranja
Sloboda kolektivnog pregovaranja zajamčena je Zakonom o radu. Pravni položaj kolektivnih ugovora priznat je i Ustavom. Zakon o radu jamči pravo radnika na kolektivno pregovaranje. Kolektivni ugovor uređuje prava i obveze ugovornih strana, kao i pravila koja uređuju sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa, socijalnu sigurnost i druga pitanja koja proizlaze iz ili su povezana sa zaposlenjem. Kolektivni ugovor također sadrži pravila o sastavu i načinu rada tijela nadležnih za mirno rješavanje kolektivnih radnih sporova.
Kolektivni ugovor je dobrovoljan sporazum između radnika/sindikata i poslodavca ili udruge poslodavaca. Kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga zaključile, kao i sve osobe koje su u vrijeme njegova sklapanja bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je stranka kolektivnog ugovora.
Kolektivno pregovaranje u Hrvatskoj provodi se na granskoj i na razini poduzeća/organizacije. Trenutno ne postoje kolektivni ugovori na razini cijelog gospodarstva, iako postoji Gospodarsko-socijalno vijeće kao tripartitno tijelo koje okuplja sindikate, poslodavce i Vladu te ima važnu ulogu.
Zakon o radu kolektivno pregovaranje i sadržaj kolektivnih ugovora uređuje prvenstveno člancima 192.–205. Prema tim odredbama, kolektivni ugovor uređuje prava i obveze iz radnog odnosa, kao i međusobna prava i obveze ugovornih strana. U skladu s člankom 193., kolektivni ugovori mogu posebno uređivati: plaće i dodatke na plaću, radno vrijeme, odmore i dopuste, godišnje odmore i plaćene dopuste, zaštitu na radu, zaštitu dostojanstva radnika, prestanak radnog odnosa (uključujući otkazne rokove i otpremnine), obrazovanje i osposobljavanje, prava na sudjelovanje radnika, sindikalna prava te postupke mirnog rješavanja radnih sporova. Prema člancima 194. i 195., kolektivni ugovori mogu radnicima osigurati povoljnija prava od zakonskih, ali ne smiju derogirati zakonske minimalne standarde na štetu radnika. Članci 196.–205. uređuju pravni učinak, obveznu snagu, sklapanje, trajanje, izmjene, proširenje, otkaz i registraciju kolektivnih ugovora.
Sposobnost i legitimnost strana koje mogu sklapati kolektivne ugovore uređena je Zakonom o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata. Taj zakon propisuje kriterije i postupke za utvrđivanje reprezentativnosti sindikata i udruga poslodavaca radi kolektivnog pregovaranja, razine na kojima se kolektivni ugovori mogu sklapati (poduzeće, sektor, nacionalna razina) te sastav i način odlučivanja pregovaračkih odbora, čime se osigurava da samo reprezentativni socijalni partneri mogu valjano pregovarati i sklapati kolektivne ugovore s erga omnes učinkom.
Kolektivni ugovori sklapaju se u pisanom obliku. Stranke kolektivnog ugovora i osobe na koje se on primjenjuje dužne su u dobroj vjeri poštovati njegove odredbe. U slučaju kršenja kolektivnog ugovora, oštećena strana ili osoba na koju se ugovor odnosi može zahtijevati naknadu štete. Osobe koje zastupaju stranke u kolektivnom pregovaranju moraju imati pisanu punomoć. Kolektivni ugovor može biti sklopljen na određeno ili neodređeno vrijeme; kolektivni ugovor sklopljen na određeno vrijeme ne može biti sklopljen na razdoblje duže od pet godina. Kolektivni ugovor mora se dostaviti Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike te mora biti objavljen. Ministar propisuje način njegove objave.
Kolektivni ugovori koji se odnose na cijelu državu ili na više od jedne županije (uključujući Grad Zagreb) moraju biti registrirani u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava. Ugovori koji se odnose na radnike u samo jednoj županiji registriraju se u toj županiji.
Zakon o radu omogućuje i osnivanje Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV) radi definiranja i provedbe usklađenih aktivnosti usmjerenih na zaštitu i promicanje gospodarskih i socijalnih prava i interesa radnika i poslodavaca, poticanje sklapanja i primjene kolektivnih ugovora te usklađivanje tih ugovora s gospodarskim, socijalnim i razvojnim politikama. Vijeće je tripartitno i sastavljeno je od četiri člana iz redova radnika, četiri iz redova poslodavaca i šest predstavnika Vlade. GSV je savjetodavno tijelo Vlade koje daje mišljenja, prijedloge i ocjene o mjerama i zakonodavstvu koje utječe na tržište rada. Utemeljeno je posebnim sporazumom između socijalnih partnera.
GSV prati učinke gospodarske i socijalne politike te daje prijedloge Vladi, poslodavcima i sindikatima o „usklađenoj politici plaća i cijena“, kao i komentare na nacrte zakona iz područja rada i socijalne politike. Također ima ulogu u identifikaciji medijatora za rješavanje sporova.
Izvor: čl. 57. Ustava RH (NN 76/2010, 05/2014); čl. 192.–205 i 221. Zakona o radu (NN 93/2014, 151/2022, 64/2023); Sporazum o osnivanju Gospodarsko-socijalnog vijeća (NN 106/2023); Zakon o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata (NN 93/2014, 26/2015).
Pravo na štrajk
Pravo na štrajk zajamčeno je Ustavom i uređeno Zakonom o radu. U skladu s člankom 61. Ustava, pravo na štrajk zajamčeno je svima, osim što se njegova primjena može ograničiti u oružanim snagama, policiji, državnoj službi i javnim službama, kako je propisano zakonom.
U skladu s člankom 205. Zakona o radu, sindikati imaju pravo pozvati na štrajk i provoditi ga radi zaštite i promicanja gospodarskih i socijalnih interesa svojih članova, kao i zbog neisplate plaće ili naknade plaće na dan dospijeća.
Štrajk se mora najaviti poslodavcu ili udruzi poslodavaca protiv koje je usmjeren, dok se štrajk solidarnosti mora najaviti poslodavcu kod kojeg se organizira. U najavi štrajka moraju biti navedeni razlozi za štrajk, mjesto, datum i vrijeme početka štrajka te način njegova provođenja. Štrajk ne može započeti prije dovršetka postupka mirenja ili drugog postupka rješavanja spora koji su stranke ugovorile.
Poslodavac može provesti lokaut samo kao odgovor na već započeti štrajk. Lokaut ne smije započeti prije isteka osam dana od početka štrajka. Broj radnika obuhvaćenih lokautom ne smije biti veći od polovice broja radnika u štrajku.
Na prijedlog poslodavca, sindikat i poslodavac pripremaju i donose pravila o poslovima proizvodnje i održavanja te o nužnim poslovima koji se ne smiju prekidati tijekom štrajka ili lokauta. Plaća i dodaci radnika koji sudjeluju u štrajku mogu se umanjiti razmjerno vremenu sudjelovanja u štrajku.
Poslodavac ne smije radnika staviti u nepovoljniji položaj zbog organiziranja ili sudjelovanja u štrajku. Radnik može biti otpušten samo zbog organiziranja ili sudjelovanja u nezakonitom štrajku ili ako počini tešku povredu obveza iz radnog odnosa tijekom zakonitog štrajka. Radnik ne može biti prisiljen sudjelovati u štrajku.
Izvor: čl. 61. Ustava Republike Hrvatske (NN 76/2010, 05/2014); čl. 205 i 213–220. Zakona o radu (NN 93/2014, 151/2022, 64/2023).
Zakoni
- Zakona o radu iz 2014. (Narodne novine br. 93/2014) / Labour Code 2014 (Official Gazette No. 93/2014)
- Ustava Republike Hrvatske (zadnje izmijenjen u Narodnim novinama br. 76/2010) / Constitution of the Republic Of Croatia (last amended by Official Gazette No. 76/2010)
- Sporazum O Osnivanju Gospodarsko-Socijalnog Vijeća / Agreement on the Establishment of the Economic and Social Council
Slobodno pridruživanje i osnivanja Sindikata
Sloboda udruživanja u sindikat zajamčena je Ustavom Republike Hrvatske i regulirana Zakonom o radu. Prema Ustavu, „svakomu se jamči sloboda udruživanja radi zaštite svojih interesa ili promicanja društvenih, gospodarskih, političkih, nacionalnih, kulturnih i drugih uvjerenja i ciljeva. Svatko može slobodno osnivati sindikate i druge udruge, pristupati njima ili iz njih istupati u skladu sa zakonom“. Zaposlenici (kao i poslodavci) imaju pravo, bez ikakve razlike i prema vlastitom izboru, osnovati i pristupiti sindikatu ili udruzi poslodavaca, uz jedine uvjete propisane statutom ili unutarnjim pravilima toga sindikata. Radnici mogu slobodno pristupiti takvim udrugama ili iz njih istupiti. Nitko ne smije biti diskriminiran zbog članstva u udruzi ili zbog sudjelovanja, odnosno nesudjelovanja u njezinim aktivnostima.
Sindikat može osnovati najmanje deset punoljetnih osoba s poslovnom sposobnošću. Udrugu poslodavaca mogu osnovati najmanje tri pravne osobe ili punoljetne fizičke osobe s poslovnom sposobnošću. Naziv udruge ili više razine udruge mora se jasno razlikovati od naziva već registriranih udruga ili udruga više razine. Udruga se upisuje u registar podnošenjem zahtjeva nadležnom uredu. Zahtjevu se prilažu: zapisnik s osnivačke skupštine, statut, popis osnivača i članova izvršnog tijela te imena i prezimena osoba ovlaštenih za zastupanje udruge.
Radnik ne smije biti stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike zbog svog članstva u sindikatu. Zabranjeno je sklapati ugovor o radu pod uvjetom da radnik ne pristupi sindikatu ili da iz njega istupi; kao i otkazati radniku ugovor ili ga staviti u nepovoljniji položaj zbog sudjelovanja u sindikalnim aktivnostima nakon radnog vremena ili čak tijekom radnog vremena, uz suglasnost poslodavca.
Izvor: čl. 43. Ustava Republike Hrvatske (NN 76/2010, 05/2014); čl. 165–175 i 186 Zakona o radu (NN 93/2014, 151/2022, 64/2023)
Sloboda kolektivnog pregovaranja
Sloboda kolektivnog pregovaranja zajamčena je Zakonom o radu. Pravni položaj kolektivnih ugovora priznat je i Ustavom. Zakon o radu jamči pravo radnika na kolektivno pregovaranje. Kolektivni ugovor uređuje prava i obveze ugovornih strana, kao i pravila koja uređuju sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa, socijalnu sigurnost i druga pitanja koja proizlaze iz ili su povezana sa zaposlenjem. Kolektivni ugovor također sadrži pravila o sastavu i načinu rada tijela nadležnih za mirno rješavanje kolektivnih radnih sporova.
Kolektivni ugovor je dobrovoljan sporazum između radnika/sindikata i poslodavca ili udruge poslodavaca. Kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga zaključile, kao i sve osobe koje su u vrijeme njegova sklapanja bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je stranka kolektivnog ugovora.
Kolektivno pregovaranje u Hrvatskoj provodi se na granskoj i na razini poduzeća/organizacije. Trenutno ne postoje kolektivni ugovori na razini cijelog gospodarstva, iako postoji Gospodarsko-socijalno vijeće kao tripartitno tijelo koje okuplja sindikate, poslodavce i Vladu te ima važnu ulogu.
Zakon o radu kolektivno pregovaranje i sadržaj kolektivnih ugovora uređuje prvenstveno člancima 192.–205. Prema tim odredbama, kolektivni ugovor uređuje prava i obveze iz radnog odnosa, kao i međusobna prava i obveze ugovornih strana. U skladu s člankom 193., kolektivni ugovori mogu posebno uređivati: plaće i dodatke na plaću, radno vrijeme, odmore i dopuste, godišnje odmore i plaćene dopuste, zaštitu na radu, zaštitu dostojanstva radnika, prestanak radnog odnosa (uključujući otkazne rokove i otpremnine), obrazovanje i osposobljavanje, prava na sudjelovanje radnika, sindikalna prava te postupke mirnog rješavanja radnih sporova. Prema člancima 194. i 195., kolektivni ugovori mogu radnicima osigurati povoljnija prava od zakonskih, ali ne smiju derogirati zakonske minimalne standarde na štetu radnika. Članci 196.–205. uređuju pravni učinak, obveznu snagu, sklapanje, trajanje, izmjene, proširenje, otkaz i registraciju kolektivnih ugovora.
Sposobnost i legitimnost strana koje mogu sklapati kolektivne ugovore uređena je Zakonom o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata. Taj zakon propisuje kriterije i postupke za utvrđivanje reprezentativnosti sindikata i udruga poslodavaca radi kolektivnog pregovaranja, razine na kojima se kolektivni ugovori mogu sklapati (poduzeće, sektor, nacionalna razina) te sastav i način odlučivanja pregovaračkih odbora, čime se osigurava da samo reprezentativni socijalni partneri mogu valjano pregovarati i sklapati kolektivne ugovore s erga omnes učinkom.
Kolektivni ugovori sklapaju se u pisanom obliku. Stranke kolektivnog ugovora i osobe na koje se on primjenjuje dužne su u dobroj vjeri poštovati njegove odredbe. U slučaju kršenja kolektivnog ugovora, oštećena strana ili osoba na koju se ugovor odnosi može zahtijevati naknadu štete. Osobe koje zastupaju stranke u kolektivnom pregovaranju moraju imati pisanu punomoć. Kolektivni ugovor može biti sklopljen na određeno ili neodređeno vrijeme; kolektivni ugovor sklopljen na određeno vrijeme ne može biti sklopljen na razdoblje duže od pet godina. Kolektivni ugovor mora se dostaviti Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike te mora biti objavljen. Ministar propisuje način njegove objave.
Kolektivni ugovori koji se odnose na cijelu državu ili na više od jedne županije (uključujući Grad Zagreb) moraju biti registrirani u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava. Ugovori koji se odnose na radnike u samo jednoj županiji registriraju se u toj županiji.
Zakon o radu omogućuje i osnivanje Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV) radi definiranja i provedbe usklađenih aktivnosti usmjerenih na zaštitu i promicanje gospodarskih i socijalnih prava i interesa radnika i poslodavaca, poticanje sklapanja i primjene kolektivnih ugovora te usklađivanje tih ugovora s gospodarskim, socijalnim i razvojnim politikama. Vijeće je tripartitno i sastavljeno je od četiri člana iz redova radnika, četiri iz redova poslodavaca i šest predstavnika Vlade. GSV je savjetodavno tijelo Vlade koje daje mišljenja, prijedloge i ocjene o mjerama i zakonodavstvu koje utječe na tržište rada. Utemeljeno je posebnim sporazumom između socijalnih partnera.
GSV prati učinke gospodarske i socijalne politike te daje prijedloge Vladi, poslodavcima i sindikatima o „usklađenoj politici plaća i cijena“, kao i komentare na nacrte zakona iz područja rada i socijalne politike. Također ima ulogu u identifikaciji medijatora za rješavanje sporova.
Izvor: čl. 57. Ustava RH (NN 76/2010, 05/2014); čl. 192.–205 i 221. Zakona o radu (NN 93/2014, 151/2022, 64/2023); Sporazum o osnivanju Gospodarsko-socijalnog vijeća (NN 106/2023); Zakon o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata (NN 93/2014, 26/2015).
Pravo na štrajk
Pravo na štrajk zajamčeno je Ustavom i uređeno Zakonom o radu. U skladu s člankom 61. Ustava, pravo na štrajk zajamčeno je svima, osim što se njegova primjena može ograničiti u oružanim snagama, policiji, državnoj službi i javnim službama, kako je propisano zakonom.
U skladu s člankom 205. Zakona o radu, sindikati imaju pravo pozvati na štrajk i provoditi ga radi zaštite i promicanja gospodarskih i socijalnih interesa svojih članova, kao i zbog neisplate plaće ili naknade plaće na dan dospijeća.
Štrajk se mora najaviti poslodavcu ili udruzi poslodavaca protiv koje je usmjeren, dok se štrajk solidarnosti mora najaviti poslodavcu kod kojeg se organizira. U najavi štrajka moraju biti navedeni razlozi za štrajk, mjesto, datum i vrijeme početka štrajka te način njegova provođenja. Štrajk ne može započeti prije dovršetka postupka mirenja ili drugog postupka rješavanja spora koji su stranke ugovorile.
Poslodavac može provesti lokaut samo kao odgovor na već započeti štrajk. Lokaut ne smije započeti prije isteka osam dana od početka štrajka. Broj radnika obuhvaćenih lokautom ne smije biti veći od polovice broja radnika u štrajku.
Na prijedlog poslodavca, sindikat i poslodavac pripremaju i donose pravila o poslovima proizvodnje i održavanja te o nužnim poslovima koji se ne smiju prekidati tijekom štrajka ili lokauta. Plaća i dodaci radnika koji sudjeluju u štrajku mogu se umanjiti razmjerno vremenu sudjelovanja u štrajku.
Poslodavac ne smije radnika staviti u nepovoljniji položaj zbog organiziranja ili sudjelovanja u štrajku. Radnik može biti otpušten samo zbog organiziranja ili sudjelovanja u nezakonitom štrajku ili ako počini tešku povredu obveza iz radnog odnosa tijekom zakonitog štrajka. Radnik ne može biti prisiljen sudjelovati u štrajku.
Izvor: čl. 61. Ustava Republike Hrvatske (NN 76/2010, 05/2014); čl. 205 i 213–220. Zakona o radu (NN 93/2014, 151/2022, 64/2023).
Zakoni
- Zakona o radu iz 2014. (Narodne novine br. 93/2014) / Labour Code 2014 (Official Gazette No. 93/2014)
- Ustava Republike Hrvatske (zadnje izmijenjen u Narodnim novinama br. 76/2010) / Constitution of the Republic Of Croatia (last amended by Official Gazette No. 76/2010)
- Sporazum O Osnivanju Gospodarsko-Socijalnog Vijeća / Agreement on the Establishment of the Economic and Social Council
