Rad i Plaće
Minimalna plaća
Minimalne plaće uređene su Zakonom o minimalnoj plaći iz 2018. godine (Narodne novine br. 118/2018), koji je izmijenjen 2021. i 2024. godine. Zakon definira minimalnu plaću kao minimalnu mjesečnu bruto plaću na koju zaposlenik ima pravo za rad s punim radnim vremenom.
U Hrvatskoj ne postoje sektorske ni regionalne minimalne plaće. Minimalna plaća određuje se na nacionalnoj razini svake godine (za narednu godinu) Vladinom uredbom. Prema najnovijoj Vladinoj uredbi objavljenoj u Narodnim novinama br. 124/2024, minimalna bruto mjesečna plaća za 2025. iznosi 970 €.
Minimalna plaća primjenjuje se na sve radnike i poslodavce u Hrvatskoj. Minimalna plaća za tekuću godinu ne može biti niža od minimalne plaće iz prethodne godine (smanjivanje plaća nije dopušteno prema članku 7. Zakona o minimalnoj plaći). U iznimnim slučajevima, kolektivni ugovor može odrediti nižu minimalnu plaću, ali ne nižu od 95% iznosa propisanog Vladinom uredbom.
Razina minimalne plaće određuje se od strane Vlade nakon savjetovanja (putem ministra rada) sa socijalnim partnerima, tj. Hrvatskom udrugom poslodavaca i Savezom samostalnih sindikata Hrvatske. Socijalni partneri imaju svoje predstavnike u Gospodarsko-socijalnom vijeću. Minimalnu plaću utvrđuje Vlada nakon razmatranja preporuka i prijedloga Gospodarsko-socijalnog vijeća o usklađivanju politike plaća. Od 2019. godine uvedeno je i stručno povjerenstvo kao dodatno savjetodavno tijelo, čija je konzultativna uloga u procesu određivanja minimalne plaće potvrđena i 2024. godine.
Zakon o minimalnoj plaći iz 2018. propisuje kriterije za utvrđivanje i reviziju iznosa minimalne plaće. Ti kriteriji su mjesečni prag rizika od siromaštva za jednočlano kućanstvo, koeficijent broja stanovnika (ukupne populacije) u odnosu na broj kućanstava, omjer ukupne populacije i broja aktivnih osoba te promjena prosječnog indeksa potrošačkih cijena (CPI). Prag rizika od siromaštva, prema podacima Državnog zavoda za statistiku za 2024., iznosio je 7.407 € godišnje za jednočlano kućanstvo te 15.554 € za kućanstvo s dva odrasla člana i dvoje djece.
Prilikom predlaganja revizije minimalne plaće, Gospodarsko-socijalno vijeće također uzima u obzir učinke kretanja cijena i plaća na gospodarsku stabilnost i razvoj.
Inspektorat rada osigurava poštivanje odredbi Zakona o radu, uključujući i one koje se odnose na minimalnu plaću. Nadalje, kako je propisano člankom 9. Zakona o minimalnoj plaći, provedbu zakona nadziru nadležna inspekcijska tijela zadužena za nadzor rada i zapošljavanja, odnosno Inspektorat rada. Valjanost izračuna minimalne plaće i njezinih isplata, obračuni te povezani rokovi isplate podliježu reviziji od strane ovlaštenih inspekcijskih tijela unutar Ministarstva financija.
Kazna u iznosu od 7.960 € do 13.270 € propisuje se poslodavcu koji zaposleniku ne isplati minimalnu plaću utvrđenu Vladinom uredbom.
Izvori: Zakon o minimalnoj plaći (Narodne novine br. 118/2018, izmijenjen 120/2021 i 152/2024); §90 i §221(3) Zakona o radu iz 2014. (Narodne novine br. 93/2014, posljednje izmjene u NN 151/2022 i 64/2023); Uredba Vlade o minimalnoj plaći za 2025. (Narodne novine br. 124/2024); §3 Zakona o inspektoratu rada iz 2014.; Državni zavod za statistiku (2024). Pokazatelji siromaštva i socijalne isključenosti u 2024. Zagreb: DZS
Redovita plaća
Plaća je naknada koju poslodavac isplaćuje zaposleniku za obavljeni rad u skladu s ugovorom o radu, pravnim aktom ili kolektivnim ugovorom. Plaća se sastoji od osnovne plaće te dodatnih primitaka, bonusa i dodataka koji se isplaćuju u slučajevima propisanim zakonom.
Relevantni propis o isplati plaća je Zakon o radu (Narodne novine br. 93/2014, s izmjenama u br. 151/2022 i 64/2023). Poslodavci su obavezni isplaćivati plaću prema iznosu i u razdobljima utvrđenima propisom, kolektivnim ugovorom, internim pravilnikom poslodavca ili ugovorom o radu. Ako osnove i kriteriji za isplatu plaća nisu uređeni kolektivnim ugovorom, poslodavac koji zapošljava najmanje dvadeset radnika mora te kriterije utvrditi u pravilniku o radu.
Plaća se mora isplatiti u novcu (najčešće putem bankovne transakcije) nakon obavljenog rada. Razdoblje isplate plaće može se razlikovati za različite radnike, ali ne smije biti duže od jednog mjeseca.
Prema članku 92. stavku 3. Zakona o radu iz 2014., plaća za prethodni mjesec mora biti isplaćena najkasnije u roku od 15 dana u idućem mjesecu, osim ako drugačije nije određeno Zakonom o radu ili kolektivnim ugovorom.
Ako visina plaće nije utvrđena zakonom, ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu, poslodavac je dužan radniku isplatiti primjerenu plaću.
Primjerena plaća je plaća koja se redovito isplaćuje za jednak rad, a ako takvu plaću nije moguće utvrditi, plaću određuje sud prema okolnostima slučaja.
Poslodavac mora radniku dostaviti obračun plaće (platnu listu) koji pokazuje način na koji je iznos plaće/naknada utvrđen, najkasnije petnaest dana od dana isplate plaće, naknada ili otpremnine.
Propisana je i mogućnost uvećane plaće (dodatka) za radnike koji rade u otežanim uvjetima rada. Radnik ima pravo na plaću i u razdoblju kada je do prekida rada došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.
Poslodavac ne smije, bez pristanka radnika, namirivati svoja potraživanja prema radniku tako da mu obustavlja isplatu plaće ili njezina dijela.
Izmjene Zakona o radu uvele su i stroža pravila za suzbijanje neisplate plaća. Ako poslodavac ne isplati plaću (ili otpremninu ili naknadu za neiskorišteni godišnji odmor) do dospijeća, mora radniku do kraja mjeseca dostaviti dvije pisane obračunske isprave: jednu za puni iznos koji je trebao biti isplaćen i jednu za iznos koji je ostao dugovan.
Hrvatski pravni okvir ne propisuje zakonsku obvezu isplate 13. ili 14. plaće, niti bilo kakvih drugih obveznih bonusa. Relevantni propis koji uređuje plaće je Zakon o radu (Narodne novine br. 93/2014, s izmjenama u br. 151/2022 i 64/2023), koji definira plaću kao naknadu sastavljenu od osnovne plaće i dodataka, uključujući bonuse, dodatke i druge isplate dogovorene između poslodavca i radnika. Međutim, zakon ne utvrđuje nikakvo obvezno pravo na dodatne godišnje isplate iznad redovite mjesečne plaće.
Pravo na 13. ili 14. plaću, božićnicu, regres ili slične isplate može proisteći isključivo iz kolektivnog ugovora, internog pravilnika poslodavca, pojedinačnog ugovora o radu ili diskrecijske odluke poslodavca. Stoga se te isplate smatraju dobrovoljnim pogodnostima, a ne zakonskim pravima na plaću prema hrvatskom radnom zakonodavstvu.
Izvor: §89–97 Zakona o radu iz 2014. (Narodne novine br. 93/2014, posljednje izmjene u NN 151/2022 i 64/2023)
Zakoni
- Zakona o radu iz 2014. (Narodne novine br. 93/2014) / Labour Code 2014 (Official Gazette No. 93/2014)
- Uredba o visini minimalne plaće (Narodne novine br. 156/2013) / Minimum Wage (Official Gazette No. 156/2013)
- Zakon o minimalnoj plaći (Narodne novine br. 39/2013) / Minimum Wage Act (Official Gazette No. 39/2013)
Minimalna plaća
Minimalne plaće uređene su Zakonom o minimalnoj plaći iz 2018. godine (Narodne novine br. 118/2018), koji je izmijenjen 2021. i 2024. godine. Zakon definira minimalnu plaću kao minimalnu mjesečnu bruto plaću na koju zaposlenik ima pravo za rad s punim radnim vremenom.
U Hrvatskoj ne postoje sektorske ni regionalne minimalne plaće. Minimalna plaća određuje se na nacionalnoj razini svake godine (za narednu godinu) Vladinom uredbom. Prema najnovijoj Vladinoj uredbi objavljenoj u Narodnim novinama br. 124/2024, minimalna bruto mjesečna plaća za 2025. iznosi 970 €.
Minimalna plaća primjenjuje se na sve radnike i poslodavce u Hrvatskoj. Minimalna plaća za tekuću godinu ne može biti niža od minimalne plaće iz prethodne godine (smanjivanje plaća nije dopušteno prema članku 7. Zakona o minimalnoj plaći). U iznimnim slučajevima, kolektivni ugovor može odrediti nižu minimalnu plaću, ali ne nižu od 95% iznosa propisanog Vladinom uredbom.
Razina minimalne plaće određuje se od strane Vlade nakon savjetovanja (putem ministra rada) sa socijalnim partnerima, tj. Hrvatskom udrugom poslodavaca i Savezom samostalnih sindikata Hrvatske. Socijalni partneri imaju svoje predstavnike u Gospodarsko-socijalnom vijeću. Minimalnu plaću utvrđuje Vlada nakon razmatranja preporuka i prijedloga Gospodarsko-socijalnog vijeća o usklađivanju politike plaća. Od 2019. godine uvedeno je i stručno povjerenstvo kao dodatno savjetodavno tijelo, čija je konzultativna uloga u procesu određivanja minimalne plaće potvrđena i 2024. godine.
Zakon o minimalnoj plaći iz 2018. propisuje kriterije za utvrđivanje i reviziju iznosa minimalne plaće. Ti kriteriji su mjesečni prag rizika od siromaštva za jednočlano kućanstvo, koeficijent broja stanovnika (ukupne populacije) u odnosu na broj kućanstava, omjer ukupne populacije i broja aktivnih osoba te promjena prosječnog indeksa potrošačkih cijena (CPI). Prag rizika od siromaštva, prema podacima Državnog zavoda za statistiku za 2024., iznosio je 7.407 € godišnje za jednočlano kućanstvo te 15.554 € za kućanstvo s dva odrasla člana i dvoje djece.
Prilikom predlaganja revizije minimalne plaće, Gospodarsko-socijalno vijeće također uzima u obzir učinke kretanja cijena i plaća na gospodarsku stabilnost i razvoj.
Inspektorat rada osigurava poštivanje odredbi Zakona o radu, uključujući i one koje se odnose na minimalnu plaću. Nadalje, kako je propisano člankom 9. Zakona o minimalnoj plaći, provedbu zakona nadziru nadležna inspekcijska tijela zadužena za nadzor rada i zapošljavanja, odnosno Inspektorat rada. Valjanost izračuna minimalne plaće i njezinih isplata, obračuni te povezani rokovi isplate podliježu reviziji od strane ovlaštenih inspekcijskih tijela unutar Ministarstva financija.
Kazna u iznosu od 7.960 € do 13.270 € propisuje se poslodavcu koji zaposleniku ne isplati minimalnu plaću utvrđenu Vladinom uredbom.
Izvori: Zakon o minimalnoj plaći (Narodne novine br. 118/2018, izmijenjen 120/2021 i 152/2024); §90 i §221(3) Zakona o radu iz 2014. (Narodne novine br. 93/2014, posljednje izmjene u NN 151/2022 i 64/2023); Uredba Vlade o minimalnoj plaći za 2025. (Narodne novine br. 124/2024); §3 Zakona o inspektoratu rada iz 2014.; Državni zavod za statistiku (2024). Pokazatelji siromaštva i socijalne isključenosti u 2024. Zagreb: DZS
Redovita plaća
Plaća je naknada koju poslodavac isplaćuje zaposleniku za obavljeni rad u skladu s ugovorom o radu, pravnim aktom ili kolektivnim ugovorom. Plaća se sastoji od osnovne plaće te dodatnih primitaka, bonusa i dodataka koji se isplaćuju u slučajevima propisanim zakonom.
Relevantni propis o isplati plaća je Zakon o radu (Narodne novine br. 93/2014, s izmjenama u br. 151/2022 i 64/2023). Poslodavci su obavezni isplaćivati plaću prema iznosu i u razdobljima utvrđenima propisom, kolektivnim ugovorom, internim pravilnikom poslodavca ili ugovorom o radu. Ako osnove i kriteriji za isplatu plaća nisu uređeni kolektivnim ugovorom, poslodavac koji zapošljava najmanje dvadeset radnika mora te kriterije utvrditi u pravilniku o radu.
Plaća se mora isplatiti u novcu (najčešće putem bankovne transakcije) nakon obavljenog rada. Razdoblje isplate plaće može se razlikovati za različite radnike, ali ne smije biti duže od jednog mjeseca.
Prema članku 92. stavku 3. Zakona o radu iz 2014., plaća za prethodni mjesec mora biti isplaćena najkasnije u roku od 15 dana u idućem mjesecu, osim ako drugačije nije određeno Zakonom o radu ili kolektivnim ugovorom.
Ako visina plaće nije utvrđena zakonom, ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu, poslodavac je dužan radniku isplatiti primjerenu plaću.
Primjerena plaća je plaća koja se redovito isplaćuje za jednak rad, a ako takvu plaću nije moguće utvrditi, plaću određuje sud prema okolnostima slučaja.
Poslodavac mora radniku dostaviti obračun plaće (platnu listu) koji pokazuje način na koji je iznos plaće/naknada utvrđen, najkasnije petnaest dana od dana isplate plaće, naknada ili otpremnine.
Propisana je i mogućnost uvećane plaće (dodatka) za radnike koji rade u otežanim uvjetima rada. Radnik ima pravo na plaću i u razdoblju kada je do prekida rada došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.
Poslodavac ne smije, bez pristanka radnika, namirivati svoja potraživanja prema radniku tako da mu obustavlja isplatu plaće ili njezina dijela.
Izmjene Zakona o radu uvele su i stroža pravila za suzbijanje neisplate plaća. Ako poslodavac ne isplati plaću (ili otpremninu ili naknadu za neiskorišteni godišnji odmor) do dospijeća, mora radniku do kraja mjeseca dostaviti dvije pisane obračunske isprave: jednu za puni iznos koji je trebao biti isplaćen i jednu za iznos koji je ostao dugovan.
Hrvatski pravni okvir ne propisuje zakonsku obvezu isplate 13. ili 14. plaće, niti bilo kakvih drugih obveznih bonusa. Relevantni propis koji uređuje plaće je Zakon o radu (Narodne novine br. 93/2014, s izmjenama u br. 151/2022 i 64/2023), koji definira plaću kao naknadu sastavljenu od osnovne plaće i dodataka, uključujući bonuse, dodatke i druge isplate dogovorene između poslodavca i radnika. Međutim, zakon ne utvrđuje nikakvo obvezno pravo na dodatne godišnje isplate iznad redovite mjesečne plaće.
Pravo na 13. ili 14. plaću, božićnicu, regres ili slične isplate može proisteći isključivo iz kolektivnog ugovora, internog pravilnika poslodavca, pojedinačnog ugovora o radu ili diskrecijske odluke poslodavca. Stoga se te isplate smatraju dobrovoljnim pogodnostima, a ne zakonskim pravima na plaću prema hrvatskom radnom zakonodavstvu.
Izvor: §89–97 Zakona o radu iz 2014. (Narodne novine br. 93/2014, posljednje izmjene u NN 151/2022 i 64/2023)
Zakoni
- Zakona o radu iz 2014. (Narodne novine br. 93/2014) / Labour Code 2014 (Official Gazette No. 93/2014)
- Uredba o visini minimalne plaće (Narodne novine br. 156/2013) / Minimum Wage (Official Gazette No. 156/2013)
- Zakon o minimalnoj plaći (Narodne novine br. 39/2013) / Minimum Wage Act (Official Gazette No. 39/2013)
