Kompenzacija i trajanje rada
Naknada za prekovremeni rad
Radno vrijeme je razdoblje u kojima je radnik obvezan obavljati poslove ili u kojima je na raspolaganju za obavljanje poslova na radnom mjestu ili na drugom mjestu koje odredi poslodavac, u skladu s uputama poslodavca.
Puno radno vrijeme iznosi 40 sati tjedno i ne može prelaziti 40 sati tjedno za radnike zaposlene na puno radno vrijeme. Maksimalni dnevni radni sati nisu izričito propisani zakonom. Nepuno radno vrijeme podrazumijeva svako radno vrijeme kraće od 40 sati tjedno.
Radnik zaposlen na puno radno vrijeme može sklopiti dodatni ugovor o radu s drugim poslodavcem za najviše osam sati tjedno ili 180 sati godišnje, uz obvezu da o tome prethodno pismeno obavijesti svog matičnog poslodavca. Suglasnost matičnog poslodavca nije potrebna. Radnik zaposlen na nepuno radno vrijeme može raditi kod više poslodavaca; međutim, njegovo ukupno radno vrijeme ne smije prelaziti 40 sati tjedno. Radnik zaposlen na nepuno radno vrijeme može tijekom određenog razdoblja u godini prekoračiti ograničenje od 40 sati tjedno, pod uvjetom da dodatni sati ne prelaze osam sati tjedno i najviše 180 sati godišnje. Prilikom sklapanja ugovora o radu na nepuno radno vrijeme, radnik je dužan obavijestiti poslodavca o već sklopljenom ugovoru o radu na nepuno radno vrijeme s drugim poslodavcem ili poslodavcima.
Plaća i druga primanja radnika zaposlenih na nepuno radno vrijeme određuju se razmjerno ugovorenom radnom vremenu, osim ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drugačije propisano. Poslodavci su dužni razmotriti zahtjeve radnika zaposlenih na puno radno vrijeme za prelazak na nepuno radno vrijeme i obrnuto, ako kod poslodavca postoje mogućnosti za takav oblik rada. Radno se vrijeme skraćuje razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i radnu sposobnost radnika na poslovima na kojima, unatoč primjeni mjera zaštite na radu, nije moguće u potpunosti zaštititi radnika od štetnih učinaka. Skraćeno radno vrijeme i takvi poslovi s povećanim rizikom propisuju se posebnim propisom.
Prekovremeni rad je rad koji se obavlja iznad punog ili nepunog radnog vremena. Prekovremeni rad nalaže poslodavac u pisanom obliku (u iznimnim slučajevima dopušten je i usmeni nalog) u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega posla te u drugim sličnim slučajevima krajnje nužde. Ukupno radno vrijeme, uključujući prekovremeni rad, ne smije prelaziti 50 sati tjedno (dopušteno je do 10 sati prekovremenog rada tjedno). Najveći broj sati prekovremenog rada na koji se radnik može angažirati iznosi 180 sati godišnje, osim ako kolektivnim ugovorom nije drukčije ugovoreno, u kojem je slučaju najveće dopušteno ograničenje 250 sati godišnje.
Prekovremeni rad nije dopušten za mlade radnike (ispod 18 godina života). Trudnica, roditelj djeteta mlađeg od tri godine, samohrani roditelj djeteta mlađeg od šest godina ili radnik zaposlen na nepuno radno vrijeme može raditi prekovremeno samo ako poslodavcu podnese dobrovoljnu pisanu suglasnost za takav rad.
Radno vrijeme može se rasporediti jednako ili nejednako po danima, tjednima ili mjesecima. Ako poslodavac primjenjuje nejednaki raspored radnog vremena, ono može u jednom razdoblju trajati dulje od punog radnog vremena, a u drugom razdoblju kraće od punog ili nepunog radnog vremena. Ako je radno vrijeme radnika raspoređeno nejednako, radnik može raditi do 50 sati tjedno, uključujući prekovremeni rad. Neovisno o rasporedu rada, radnicima mora biti zajamčen minimalni dnevni odmor od 12 uzastopnih sati između dvije smjene. Kolektivnim ugovorom može se dopustiti da radnik radi do 60 sati tjedno, uključujući prekovremeni rad. Ako je radno vrijeme raspoređeno nejednako, radnik ne smije raditi u prosjeku više od 48 sati tjedno u bilo kojem uzastopnom razdoblju od četiri mjeseca. Kod nejednake raspodjele radnog vremena razdoblje ne može biti kraće od jednog mjeseca niti dulje od jedne godine.
Prema članku 60.a izmijenjenog Zakona o radu, raspored radnog vremena odnosi se na trajanje rada radnika, pri čemu se određuju dani i sati u kojima se rad obavlja (vrijeme početka i završetka rada). Poslodavci su također dužni obavijestiti radnike o rasporedu radnog vremena najmanje tjedan dana unaprijed, uključujući i sve eventualne promjene.
Ako to zahtijeva narav posla, puno ili nepuno radno vrijeme može se preraspodijeliti tako da u jednom razdoblju radno vrijeme traje dulje od redovnog radnog vremena, a u drugom razdoblju kraće od redovnog radnog vremena. Preraspodijeljeno radno vrijeme ne smatra se prekovremenim radom.
Poslodavci su obvezni radnicima nadoknaditi prekovremeni rad isplatom uvećane plaće za prekovremeni rad u visini utvrđenoj ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom.
Izvori: čl. 60.–68. i 94. Zakona o radu iz 2014. godine (Narodne novine br. 93/2014, posljednje izmjene: Narodne novine br. 151/2022 i 64/2023)
Naknada za noćni rad
Noćni radnik je radnik koji tijekom noćnog vremena radi najmanje tri sata svoga dnevnog radnog vremena ili najmanje jednu trećinu svoga godišnjeg radnog vremena, odnosno u razdoblju između 22:00 i 06:00 (u poljoprivrednom sektoru između 22:00 i 05:00), osim ako za pojedini slučaj nisu primjenjivi drukčiji uvjeti propisani Zakonom o radu, drugim zakonom ili kolektivnim ugovorom.
Za maloljetnike zaposlene u industriji, noćnim radom smatra se rad koji se obavlja između 19:00 i 07:00. Za maloljetnike zaposlene izvan industrije, noćnim radom smatra se rad koji se obavlja između 20:00 i 06:00.
Tijekom referentnog razdoblja od četiri mjeseca, radno vrijeme noćnih radnika ne smije prelaziti osam sati u razdoblju od 24 sata. Pri organiziranju noćnog rada poslodavac je dužan osigurati da je rad prilagođen radnicima te voditi računa o zahtjevima sigurnosti i zaštite zdravlja u skladu s naravi poslova koji se obavljaju. Poslodavac je obvezan svim noćnim i smjenskim radnicima osigurati zaštitu sigurnosti i zdravlja, uključujući osiguravanje zaštitne opreme i mjera prevencije.
Radnik koji je raspoređen na rad u svojstvu noćnog radnika može prije početka rada te redovito tijekom zaposlenja na poslovima noćnog rada obavljati liječničke preglede, a troškove tih pregleda snosi poslodavac.
Ako liječnički pregled pokaže da noćni radnik ima zdravstvene probleme zbog noćnog rada, poslodavac je dužan osigurati njegov/njezin premještaj s noćnog rada na dnevni rad. Ako takav premještaj nije moguć, poslodavac je obvezan radniku ponuditi sklapanje ugovora o radu za poslove koji se ne obavljaju noću. Novi poslovi moraju odgovarati poslovima koje je radnik prethodno obavljao.
Ako se na temelju procjene rizika utvrdi da je noćni radnik izložen opasnosti ili velikom fizičkom ili psihičkom naporu, poslodavac je obvezan organizirati raspored rada noćnog radnika tako da ne radi dulje od osam sati u razdoblju od dvadeset i četiri sata.
Noćni rad u pravilu je zabranjen za mlade radnike, osim ako se obavlja privremeno (zbog nedostatka dovoljnog broja punoljetnih radnika) i ako je nužan za hitno obavljanje posla uslijed više sile. I u tom slučaju ukupno radno vrijeme ne smije prelaziti osam sati, a dijete ne smije raditi između 24:00 i 04:00 sata. Mladi radnici koji rade noću moraju obavljati posao pod nadzorom odrasle osobe.
Noćni radnici imaju pravo na uvećanu plaću za noćni rad u skladu s ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom. Visina tog uvećanja nije propisana Zakonom o radu.
Izvori: čl. 69.–72. i 94. Zakona o radu iz 2014. godine (Narodne novine, br. 93/2014, posljednje izmjene: Narodne novine, br. 151/2022 i 64/2023)
Naknade za rad blagdanom / Dani odmora
Ako radnik radi u razdoblju tjednog odmora, mora mu omogućiti korištenje zamjenskim tjednim odmorom odmah po okončanju razdoblja koje je proveo na radu. Nema kompenzacijskog razdoblja odmora za rad državnim blagdanima.
Izvori: čl. 75. st. 4 Zakona o radu iz 2014. godine (Narodne novine, br. 93/2014, posljednje izmjene: Narodne novine, br. 151/2022 i 64/2023)
Naknada za rad vikendom / državnim blagdanom
Radnici koji rade na dane tjednog odmora ili na blagdane imaju pravo na uvećanu plaću (dodatak na plaću) u visini utvrđenoj pojedinačnim ugovorom o radu, pravilnikom o radu poslodavca ili kolektivnim ugovorom. Prema reformi iz 2022. godine, svaki rad nedjeljom i na blagdan mora se platiti u iznosu od 150 % redovne satnice (uvećanje od 50 %).
Izvori: članak 94. Zakona o radu iz 2014. (Službeni glasnik br. 93/2014, posljednji put izmijenjen službenim glasnikom br. 151/2022 i 64/2023)
Zakoni
- Zakona o radu iz 2014. (Narodne novine br. 93/2014) / Labour Code 2014 (Official Gazette No. 93/2014)
Naknada za prekovremeni rad
Radno vrijeme je razdoblje u kojima je radnik obvezan obavljati poslove ili u kojima je na raspolaganju za obavljanje poslova na radnom mjestu ili na drugom mjestu koje odredi poslodavac, u skladu s uputama poslodavca.
Puno radno vrijeme iznosi 40 sati tjedno i ne može prelaziti 40 sati tjedno za radnike zaposlene na puno radno vrijeme. Maksimalni dnevni radni sati nisu izričito propisani zakonom. Nepuno radno vrijeme podrazumijeva svako radno vrijeme kraće od 40 sati tjedno.
Radnik zaposlen na puno radno vrijeme može sklopiti dodatni ugovor o radu s drugim poslodavcem za najviše osam sati tjedno ili 180 sati godišnje, uz obvezu da o tome prethodno pismeno obavijesti svog matičnog poslodavca. Suglasnost matičnog poslodavca nije potrebna. Radnik zaposlen na nepuno radno vrijeme može raditi kod više poslodavaca; međutim, njegovo ukupno radno vrijeme ne smije prelaziti 40 sati tjedno. Radnik zaposlen na nepuno radno vrijeme može tijekom određenog razdoblja u godini prekoračiti ograničenje od 40 sati tjedno, pod uvjetom da dodatni sati ne prelaze osam sati tjedno i najviše 180 sati godišnje. Prilikom sklapanja ugovora o radu na nepuno radno vrijeme, radnik je dužan obavijestiti poslodavca o već sklopljenom ugovoru o radu na nepuno radno vrijeme s drugim poslodavcem ili poslodavcima.
Plaća i druga primanja radnika zaposlenih na nepuno radno vrijeme određuju se razmjerno ugovorenom radnom vremenu, osim ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drugačije propisano. Poslodavci su dužni razmotriti zahtjeve radnika zaposlenih na puno radno vrijeme za prelazak na nepuno radno vrijeme i obrnuto, ako kod poslodavca postoje mogućnosti za takav oblik rada. Radno se vrijeme skraćuje razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i radnu sposobnost radnika na poslovima na kojima, unatoč primjeni mjera zaštite na radu, nije moguće u potpunosti zaštititi radnika od štetnih učinaka. Skraćeno radno vrijeme i takvi poslovi s povećanim rizikom propisuju se posebnim propisom.
Prekovremeni rad je rad koji se obavlja iznad punog ili nepunog radnog vremena. Prekovremeni rad nalaže poslodavac u pisanom obliku (u iznimnim slučajevima dopušten je i usmeni nalog) u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega posla te u drugim sličnim slučajevima krajnje nužde. Ukupno radno vrijeme, uključujući prekovremeni rad, ne smije prelaziti 50 sati tjedno (dopušteno je do 10 sati prekovremenog rada tjedno). Najveći broj sati prekovremenog rada na koji se radnik može angažirati iznosi 180 sati godišnje, osim ako kolektivnim ugovorom nije drukčije ugovoreno, u kojem je slučaju najveće dopušteno ograničenje 250 sati godišnje.
Prekovremeni rad nije dopušten za mlade radnike (ispod 18 godina života). Trudnica, roditelj djeteta mlađeg od tri godine, samohrani roditelj djeteta mlađeg od šest godina ili radnik zaposlen na nepuno radno vrijeme može raditi prekovremeno samo ako poslodavcu podnese dobrovoljnu pisanu suglasnost za takav rad.
Radno vrijeme može se rasporediti jednako ili nejednako po danima, tjednima ili mjesecima. Ako poslodavac primjenjuje nejednaki raspored radnog vremena, ono može u jednom razdoblju trajati dulje od punog radnog vremena, a u drugom razdoblju kraće od punog ili nepunog radnog vremena. Ako je radno vrijeme radnika raspoređeno nejednako, radnik može raditi do 50 sati tjedno, uključujući prekovremeni rad. Neovisno o rasporedu rada, radnicima mora biti zajamčen minimalni dnevni odmor od 12 uzastopnih sati između dvije smjene. Kolektivnim ugovorom može se dopustiti da radnik radi do 60 sati tjedno, uključujući prekovremeni rad. Ako je radno vrijeme raspoređeno nejednako, radnik ne smije raditi u prosjeku više od 48 sati tjedno u bilo kojem uzastopnom razdoblju od četiri mjeseca. Kod nejednake raspodjele radnog vremena razdoblje ne može biti kraće od jednog mjeseca niti dulje od jedne godine.
Prema članku 60.a izmijenjenog Zakona o radu, raspored radnog vremena odnosi se na trajanje rada radnika, pri čemu se određuju dani i sati u kojima se rad obavlja (vrijeme početka i završetka rada). Poslodavci su također dužni obavijestiti radnike o rasporedu radnog vremena najmanje tjedan dana unaprijed, uključujući i sve eventualne promjene.
Ako to zahtijeva narav posla, puno ili nepuno radno vrijeme može se preraspodijeliti tako da u jednom razdoblju radno vrijeme traje dulje od redovnog radnog vremena, a u drugom razdoblju kraće od redovnog radnog vremena. Preraspodijeljeno radno vrijeme ne smatra se prekovremenim radom.
Poslodavci su obvezni radnicima nadoknaditi prekovremeni rad isplatom uvećane plaće za prekovremeni rad u visini utvrđenoj ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom.
Izvori: čl. 60.–68. i 94. Zakona o radu iz 2014. godine (Narodne novine br. 93/2014, posljednje izmjene: Narodne novine br. 151/2022 i 64/2023)
Naknada za noćni rad
Noćni radnik je radnik koji tijekom noćnog vremena radi najmanje tri sata svoga dnevnog radnog vremena ili najmanje jednu trećinu svoga godišnjeg radnog vremena, odnosno u razdoblju između 22:00 i 06:00 (u poljoprivrednom sektoru između 22:00 i 05:00), osim ako za pojedini slučaj nisu primjenjivi drukčiji uvjeti propisani Zakonom o radu, drugim zakonom ili kolektivnim ugovorom.
Za maloljetnike zaposlene u industriji, noćnim radom smatra se rad koji se obavlja između 19:00 i 07:00. Za maloljetnike zaposlene izvan industrije, noćnim radom smatra se rad koji se obavlja između 20:00 i 06:00.
Tijekom referentnog razdoblja od četiri mjeseca, radno vrijeme noćnih radnika ne smije prelaziti osam sati u razdoblju od 24 sata. Pri organiziranju noćnog rada poslodavac je dužan osigurati da je rad prilagođen radnicima te voditi računa o zahtjevima sigurnosti i zaštite zdravlja u skladu s naravi poslova koji se obavljaju. Poslodavac je obvezan svim noćnim i smjenskim radnicima osigurati zaštitu sigurnosti i zdravlja, uključujući osiguravanje zaštitne opreme i mjera prevencije.
Radnik koji je raspoređen na rad u svojstvu noćnog radnika može prije početka rada te redovito tijekom zaposlenja na poslovima noćnog rada obavljati liječničke preglede, a troškove tih pregleda snosi poslodavac.
Ako liječnički pregled pokaže da noćni radnik ima zdravstvene probleme zbog noćnog rada, poslodavac je dužan osigurati njegov/njezin premještaj s noćnog rada na dnevni rad. Ako takav premještaj nije moguć, poslodavac je obvezan radniku ponuditi sklapanje ugovora o radu za poslove koji se ne obavljaju noću. Novi poslovi moraju odgovarati poslovima koje je radnik prethodno obavljao.
Ako se na temelju procjene rizika utvrdi da je noćni radnik izložen opasnosti ili velikom fizičkom ili psihičkom naporu, poslodavac je obvezan organizirati raspored rada noćnog radnika tako da ne radi dulje od osam sati u razdoblju od dvadeset i četiri sata.
Noćni rad u pravilu je zabranjen za mlade radnike, osim ako se obavlja privremeno (zbog nedostatka dovoljnog broja punoljetnih radnika) i ako je nužan za hitno obavljanje posla uslijed više sile. I u tom slučaju ukupno radno vrijeme ne smije prelaziti osam sati, a dijete ne smije raditi između 24:00 i 04:00 sata. Mladi radnici koji rade noću moraju obavljati posao pod nadzorom odrasle osobe.
Noćni radnici imaju pravo na uvećanu plaću za noćni rad u skladu s ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom. Visina tog uvećanja nije propisana Zakonom o radu.
Izvori: čl. 69.–72. i 94. Zakona o radu iz 2014. godine (Narodne novine, br. 93/2014, posljednje izmjene: Narodne novine, br. 151/2022 i 64/2023)
Naknade za rad blagdanom / Dani odmora
Ako radnik radi u razdoblju tjednog odmora, mora mu omogućiti korištenje zamjenskim tjednim odmorom odmah po okončanju razdoblja koje je proveo na radu. Nema kompenzacijskog razdoblja odmora za rad državnim blagdanima.
Izvori: čl. 75. st. 4 Zakona o radu iz 2014. godine (Narodne novine, br. 93/2014, posljednje izmjene: Narodne novine, br. 151/2022 i 64/2023)
Naknada za rad vikendom / državnim blagdanom
Radnici koji rade na dane tjednog odmora ili na blagdane imaju pravo na uvećanu plaću (dodatak na plaću) u visini utvrđenoj pojedinačnim ugovorom o radu, pravilnikom o radu poslodavca ili kolektivnim ugovorom. Prema reformi iz 2022. godine, svaki rad nedjeljom i na blagdan mora se platiti u iznosu od 150 % redovne satnice (uvećanje od 50 %).
Izvori: članak 94. Zakona o radu iz 2014. (Službeni glasnik br. 93/2014, posljednji put izmijenjen službenim glasnikom br. 151/2022 i 64/2023)
Zakoni
- Zakona o radu iz 2014. (Narodne novine br. 93/2014) / Labour Code 2014 (Official Gazette No. 93/2014)
