Pravedan tretman
Jednaka plata
Koji je relevantni propis o jednakoj plati? (Ustav, Zakon o radu, Zakon o zabrani diskriminacije, Zakon o jednakim platama)
U Republici Srpskoj pravo na jednaku platu i zaštitu od diskriminacije u zapošljavanju garantuju nekoliko ključnih propisa. Ustav Bosne i Hercegovine daje opštu garanciju jednakosti i zabranu diskriminacije. Na entitetskom nivou, Zakon o radu Republike Srpske osigurava pravo radnika na jednaku platu za isti rad ili rad jednake vrijednosti te zabranjuje diskriminaciju na osnovu spola i drugih ličnih karakteristika. Dodatno, Zakon o ravnopravnosti spolova Bosne i Hercegovine izričito propisuje jednako postupanje prema ženama i muškarcima u oblasti rada, uključujući pravo na jednaku platu. Konačno, Zakon o zabrani diskriminacije Bosne i Hercegovine uspostavlja sveobuhvatan pravni okvir za sprečavanje svih oblika diskriminacije, uključujući diskriminaciju u oblasti rada i plata, čime dodatno jača zaštitu prava na jednaku platu u Republici Srpskoj.
Koje su relevantne odredbe o jednakoj plati za rad jednake vrijednosti?
Sljedeće odredbe odnose se na jednaku platu za rad jednake vrijednosti:
-
Ustav BiH – član 2, tačka 4 garantuje da su sva prava i slobode osigurani bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, uključujući spol, čime se obezbjeđuje ustavni temelj za jednako postupanje u zapošljavanju i plaćanju rada.
-
Zakon o radu RS – član 120(2) izričito garantuje jednaku platu za isti rad ili rad jednake vrijednosti, pri čemu se „rad jednake vrijednosti“ definiše kao rad koji zahtijeva isti nivo kvalifikacija, znanja, sposobnosti i odgovornosti, uz jednak radni doprinos. Dodatno, članovi 19–23 zabranjuju diskriminaciju u zapošljavanju i radnim odnosima po različitim osnovama, uključujući spol, osiguravajući jednako postupanje u pogledu plata, uslova rada, napredovanja, obuke i prestanka radnog odnosa.
-
Zakon o ravnopravnosti spolova BiH (primjenjuje se i u RS) – član 13 zabranjuje diskriminaciju na osnovu spola u zapošljavanju i radnim odnosima, izričito zahtijevajući jednaku platu i druge beneficije za rad jednake vrijednosti, jednake mogućnosti za napredovanje i obuku, kao i jednako postupanje u vezi s trudnoćom, roditeljskim odsustvom i drugim porodičnim obavezama. Poslodavci su dužni poduzeti djelotvorne mjere za sprečavanje uznemiravanja, seksualnog uznemiravanja i rodno zasnovane diskriminacije.
-
Zakon o zabrani diskriminacije BiH (primjenjuje se i u RS) – član 6 definiše djelokrug zakona, primjenjujući ga na javne i privatne subjekte, te posebno obuhvata oblast zapošljavanja, uslova rada, zarada, napredovanja i otpuštanja.
Da li zakon (ustav, zakon o radu, zakon o jednakom postupanju) zahtijeva jednaku platu za jednak rad bez ikakve diskriminacije (posebno po osnovu spola)?
Pravni okvir u Republici Srpskoj izričito zahtijeva jednaku platu za jednak rad bez diskriminacije, posebno na osnovu spola. U oblasti radnih odnosa, Zakon o radu RS garantuje radnicima jednaku platu za isti rad ili rad jednake vrijednosti (član 120(2)) te izričito zabranjuje direktnu i indirektnu diskriminaciju u zapošljavanju, uključujući i oblast plaćanja (članovi 19–23).
Izvori: §2(4) Ustava BiH; §19–23 i 120 Zakona o radu RS; §13 Zakona o ravnopravnosti spolova BiH; §6 Zakona o zabrani diskriminacije BiH.
Nediskriminacija
Koji je relevantni propis o zabrani diskriminacije? (Ustav, zakon o radu, zakon o zabrani diskriminacije, drugi propisi)
U Republici Srpskoj, zabrana diskriminacije uređena je kroz više nivoa zakonodavstva. Na državnom nivou, Ustav BiH (član 2(4)) zabranjuje diskriminaciju po bilo kojoj osnovi, dok Zakon o ravnopravnosti spolova BiH i Zakon o zabrani diskriminacije BiH dodatno utvrđuju garancije jednakog postupanja u zapošljavanju i drugim oblastima društvenog života. Na entitetskom nivou, Zakon o radu RS (članovi 19–23) izričito zabranjuje direktnu i indirektnu diskriminaciju radnika i kandidata za posao na osnovama kao što su spol, etnička pripadnost, religija, političko uvjerenje, zdravstveno stanje i druge lične karakteristike, osiguravajući jednako postupanje u pristupu zaposlenju, uslovima rada, obuci, napredovanju i prestanku radnog odnosa.
Koje su zabranjene osnove diskriminacije prema Ustavu?
U Ustavu Bosne i Hercegovine, zabranjene osnove diskriminacije, prema članu 2, stav 4, uključuju: spol, rasu, boju kože, jezik, religiju, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovinsko stanje, rođenje ili bilo koji drugi status.
Definicija diskriminacije
U Ustavu Bosne i Hercegovine, diskriminacija je uređena u članu 2. stav 4, kojim se garantuje da:
"Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.“
Koje su zabranjene osnove diskriminacije prema Zakonu o radu / Zakonu o ravnopravnosti?
Zakon o radu Republike Srpske izričito navodi zabranjene osnove diskriminacije u zapošljavanju i radnim odnosima. Prema članu 19, radnici i kandidati za posao ne smiju biti dovedeni u nejednak položaj zbog rase, etničke ili nacionalne pripadnosti, boje kože, pola, jezika, religije, političkog ili drugog mišljenja i uvjerenja, socijalnog porijekla, imovinskog statusa, članstva (ili nečlanstva) u sindikalnoj ili političkoj organizaciji, fizičkog ili mentalnog zdravlja, ili bilo koje druge karakteristike koja nije neposredno povezana sa prirodom radnog odnosa.
Dodatno, čl. 20–25 razrađuju oblike i obim diskriminacije. Zabranjene su i direktna i indirektna diskriminacija, a zaštita obuhvata uslove za zapošljavanje, radna prava, obuku, profesionalni razvoj, napredovanje i prestanak radnog odnosa (član 22).
Da li zakon zahtijeva da se osobe jednako tretiraju u pogledu mogućnosti zapošljavanja (zapošljavanje, napredovanje, stručno osposobljavanje i premještaj) bez diskriminacije po osnovu kriterija kao što su boja kože, socijalno porijeklo, nacionalnost itd.?
Zakon o radu Republike Srpske izričito zahtijeva jednako postupanje prema radnicima i kandidatima za posao u svim aspektima zapošljavanja, bez diskriminacije na osnovu rase, etničke ili nacionalne pripadnosti, boje kože, pola, jezika, religije, političkog ili drugog mišljenja, socijalnog porijekla, imovinskog statusa, članstva u sindikalnoj ili političkoj organizaciji, fizičkog ili mentalnog zdravlja, ili bilo koje druge karakteristike koja nije neposredno povezana sa prirodom posla (član 19).
Štaviše, član 22(1) propisuje da diskriminacija nije dozvoljena posebno u vezi sa: 1. uslovima za zapošljavanje i izbor kandidata, 2. uvjetima rada i svim pravima iz radnog odnosa, 3. obrazovanjem, obukom i profesionalnim razvojem, 4. napredovanjem na poslu, i 5. prestankom radnog odnosa.
Izvori: §2(4) Ustava BiH; §19–25 Zakona o radu RS; §13 Zakona o ravnopravnosti spolova BiH; §6 Zakona o zabrani diskriminacije BiH.
Jednaka mogućnost izbora profesije
Koji je relevantni propis o jednakom postupanju prema ženama na radnom mjestu? (Ustav, Zakon o radu, Zakon o zabrani diskriminacije, drugi propisi)
Relevantno zakonodavstvo o jednakom postupanju prema radnicama u radnom okruženju u Republici Srpskoj obuhvata više nivoa zaštite, kako na državnom, tako i na entitetskom nivou. Na državnom nivou, Ustav BiH (član 2(4)) garantuje zabranu diskriminacije na osnovu spola i drugih obilježja, dok Zakon o zabrani diskriminacije BiH široko obuhvata radne odnose u javnom i privatnom sektoru. Zakon o ravnopravnosti spolova BiH (član 13) posebno propisuje jednaku platu te jednak pristup obuci, napredovanju i uslovima rada za žene i muškarce.
Na entitetskom nivou, Zakon o radu RS (članovi 19–25, posebno član 23) zabranjuje rodno zasnovanu diskriminaciju pri zapošljavanju, tokom trajanja radnog odnosa i pri prestanku radnog odnosa, te obavezuje poslodavce da osiguraju jednako postupanje žena i muškaraca u svim pitanjima koja se odnose na radni odnos.
Da li Ustav i/ili Zakon o radu garantuju pravo na izbor rada?
U Republici Srpskoj (RS), Ustav Bosne i Hercegovine implicitno štiti pravo na slobodan izbor rada kroz član 2(4), koji garantuje uživanje prava i sloboda bez diskriminacije po osnovu spola, rase, jezika, religije, političkog ili drugog mišljenja, socijalnog porijekla ili drugog statusa. Na entitetskom nivou, Zakon o radu RS izričito dodatno osnažuje ovo pravo. Član 19 zabranjuje diskriminaciju radnika i kandidata za posao na osnovu rase, etničke pripadnosti, pola, jezika, religije, političkog ili drugog uvjerenja, socijalnog ili imovinskog statusa, zdravstvenog stanja ili drugih ličnih karakteristika koje nisu neposredno povezane s prirodom posla.
Da li žene mogu raditi u istim industrijama kao i muškarci bez zabrane ili ograničenja rada na poslovima koji se smatraju opasnim, teškim ili moralno neprimjerenim?
U Republici Srpskoj prepoznaju se izuzeci od opšte zabrane diskriminacije. Prema članu 21 Zakona o radu RS, razlikovanje, isključivanje ili davanje prednosti u vezi s određenim poslom ne smatra se diskriminacijom ako priroda posla ili uslovi pod kojima se on obavlja zahtijevaju određene karakteristike povezane sa zaštićenim osnovama (navedenim u članu 19), i ako je svrha takvog razlikovanja opravdana i zakonita.
Pored toga, odredbe zakona, kolektivnih ugovora ili ugovora o radu koje predviđaju posebnu zaštitu određenih kategorija radnika u skladu sa zakonom također se ne smatraju diskriminacijom. To znači da, iako žene mogu raditi u svim industrijama kao i muškarci, posebne mjere zaštite zdravlja i sigurnosti (npr. za trudnice) mogu biti zakonski dopuštene i ne smatraju se diskriminatornim.
Da li (žene koje nisu trudne niti doje) mogu obavljati iste poslove kao i muškarci?
Prema Zakonu o radu Republike Srpske, žene koje nisu trudne niti doje svoju djecu u pravilu mogu obavljati iste poslove kao i muškarci, uključujući i poslove u industrijama koje se smatraju opasnim ili posebno teškim, pod uslovom da ne postoji zakonski izuzetak zasnovan na opravdanim zdravstvenim ili sigurnosnim razlozima. Član 21 propisuje da se razlikovanje ne smatra diskriminacijom kada priroda posla ili uslovi pod kojima se posao obavlja zahtijevaju određene karakteristike kao stvarni i odlučujući uslov za obavljanje posla, te kada takvo razlikovanje ima opravdanu svrhu. Stoga se ograničenja odnose samo na posebne kategorije zaštite, poput trudnica ili dojilja, i ne predstavljaju opštu zabranu da žene obavljaju iste poslove kao muškarci.
Izvori: §2(4) Ustava BiH; §13 Zakona o ravnopravnosti spolova BiH; §6 Zakona o zabrani diskriminacije BiH; §19–25 Zakona o radu RS.
Jednaka plata
Koji je relevantni propis o jednakoj plati? (Ustav, Zakon o radu, Zakon o zabrani diskriminacije, Zakon o jednakim platama)
U Republici Srpskoj pravo na jednaku platu i zaštitu od diskriminacije u zapošljavanju garantuju nekoliko ključnih propisa. Ustav Bosne i Hercegovine daje opštu garanciju jednakosti i zabranu diskriminacije. Na entitetskom nivou, Zakon o radu Republike Srpske osigurava pravo radnika na jednaku platu za isti rad ili rad jednake vrijednosti te zabranjuje diskriminaciju na osnovu spola i drugih ličnih karakteristika. Dodatno, Zakon o ravnopravnosti spolova Bosne i Hercegovine izričito propisuje jednako postupanje prema ženama i muškarcima u oblasti rada, uključujući pravo na jednaku platu. Konačno, Zakon o zabrani diskriminacije Bosne i Hercegovine uspostavlja sveobuhvatan pravni okvir za sprečavanje svih oblika diskriminacije, uključujući diskriminaciju u oblasti rada i plata, čime dodatno jača zaštitu prava na jednaku platu u Republici Srpskoj.
Koje su relevantne odredbe o jednakoj plati za rad jednake vrijednosti?
Sljedeće odredbe odnose se na jednaku platu za rad jednake vrijednosti:
-
Ustav BiH – član 2, tačka 4 garantuje da su sva prava i slobode osigurani bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, uključujući spol, čime se obezbjeđuje ustavni temelj za jednako postupanje u zapošljavanju i plaćanju rada.
-
Zakon o radu RS – član 120(2) izričito garantuje jednaku platu za isti rad ili rad jednake vrijednosti, pri čemu se „rad jednake vrijednosti“ definiše kao rad koji zahtijeva isti nivo kvalifikacija, znanja, sposobnosti i odgovornosti, uz jednak radni doprinos. Dodatno, članovi 19–23 zabranjuju diskriminaciju u zapošljavanju i radnim odnosima po različitim osnovama, uključujući spol, osiguravajući jednako postupanje u pogledu plata, uslova rada, napredovanja, obuke i prestanka radnog odnosa.
-
Zakon o ravnopravnosti spolova BiH (primjenjuje se i u RS) – član 13 zabranjuje diskriminaciju na osnovu spola u zapošljavanju i radnim odnosima, izričito zahtijevajući jednaku platu i druge beneficije za rad jednake vrijednosti, jednake mogućnosti za napredovanje i obuku, kao i jednako postupanje u vezi s trudnoćom, roditeljskim odsustvom i drugim porodičnim obavezama. Poslodavci su dužni poduzeti djelotvorne mjere za sprečavanje uznemiravanja, seksualnog uznemiravanja i rodno zasnovane diskriminacije.
-
Zakon o zabrani diskriminacije BiH (primjenjuje se i u RS) – član 6 definiše djelokrug zakona, primjenjujući ga na javne i privatne subjekte, te posebno obuhvata oblast zapošljavanja, uslova rada, zarada, napredovanja i otpuštanja.
Da li zakon (ustav, zakon o radu, zakon o jednakom postupanju) zahtijeva jednaku platu za jednak rad bez ikakve diskriminacije (posebno po osnovu spola)?
Pravni okvir u Republici Srpskoj izričito zahtijeva jednaku platu za jednak rad bez diskriminacije, posebno na osnovu spola. U oblasti radnih odnosa, Zakon o radu RS garantuje radnicima jednaku platu za isti rad ili rad jednake vrijednosti (član 120(2)) te izričito zabranjuje direktnu i indirektnu diskriminaciju u zapošljavanju, uključujući i oblast plaćanja (članovi 19–23).
Izvori: §2(4) Ustava BiH; §19–23 i 120 Zakona o radu RS; §13 Zakona o ravnopravnosti spolova BiH; §6 Zakona o zabrani diskriminacije BiH.
Nediskriminacija
Koji je relevantni propis o zabrani diskriminacije? (Ustav, zakon o radu, zakon o zabrani diskriminacije, drugi propisi)
U Republici Srpskoj, zabrana diskriminacije uređena je kroz više nivoa zakonodavstva. Na državnom nivou, Ustav BiH (član 2(4)) zabranjuje diskriminaciju po bilo kojoj osnovi, dok Zakon o ravnopravnosti spolova BiH i Zakon o zabrani diskriminacije BiH dodatno utvrđuju garancije jednakog postupanja u zapošljavanju i drugim oblastima društvenog života. Na entitetskom nivou, Zakon o radu RS (članovi 19–23) izričito zabranjuje direktnu i indirektnu diskriminaciju radnika i kandidata za posao na osnovama kao što su spol, etnička pripadnost, religija, političko uvjerenje, zdravstveno stanje i druge lične karakteristike, osiguravajući jednako postupanje u pristupu zaposlenju, uslovima rada, obuci, napredovanju i prestanku radnog odnosa.
Koje su zabranjene osnove diskriminacije prema Ustavu?
U Ustavu Bosne i Hercegovine, zabranjene osnove diskriminacije, prema članu 2, stav 4, uključuju: spol, rasu, boju kože, jezik, religiju, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovinsko stanje, rođenje ili bilo koji drugi status.
Definicija diskriminacije
U Ustavu Bosne i Hercegovine, diskriminacija je uređena u članu 2. stav 4, kojim se garantuje da:
"Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.“
Koje su zabranjene osnove diskriminacije prema Zakonu o radu / Zakonu o ravnopravnosti?
Zakon o radu Republike Srpske izričito navodi zabranjene osnove diskriminacije u zapošljavanju i radnim odnosima. Prema članu 19, radnici i kandidati za posao ne smiju biti dovedeni u nejednak položaj zbog rase, etničke ili nacionalne pripadnosti, boje kože, pola, jezika, religije, političkog ili drugog mišljenja i uvjerenja, socijalnog porijekla, imovinskog statusa, članstva (ili nečlanstva) u sindikalnoj ili političkoj organizaciji, fizičkog ili mentalnog zdravlja, ili bilo koje druge karakteristike koja nije neposredno povezana sa prirodom radnog odnosa.
Dodatno, čl. 20–25 razrađuju oblike i obim diskriminacije. Zabranjene su i direktna i indirektna diskriminacija, a zaštita obuhvata uslove za zapošljavanje, radna prava, obuku, profesionalni razvoj, napredovanje i prestanak radnog odnosa (član 22).
Da li zakon zahtijeva da se osobe jednako tretiraju u pogledu mogućnosti zapošljavanja (zapošljavanje, napredovanje, stručno osposobljavanje i premještaj) bez diskriminacije po osnovu kriterija kao što su boja kože, socijalno porijeklo, nacionalnost itd.?
Zakon o radu Republike Srpske izričito zahtijeva jednako postupanje prema radnicima i kandidatima za posao u svim aspektima zapošljavanja, bez diskriminacije na osnovu rase, etničke ili nacionalne pripadnosti, boje kože, pola, jezika, religije, političkog ili drugog mišljenja, socijalnog porijekla, imovinskog statusa, članstva u sindikalnoj ili političkoj organizaciji, fizičkog ili mentalnog zdravlja, ili bilo koje druge karakteristike koja nije neposredno povezana sa prirodom posla (član 19).
Štaviše, član 22(1) propisuje da diskriminacija nije dozvoljena posebno u vezi sa: 1. uslovima za zapošljavanje i izbor kandidata, 2. uvjetima rada i svim pravima iz radnog odnosa, 3. obrazovanjem, obukom i profesionalnim razvojem, 4. napredovanjem na poslu, i 5. prestankom radnog odnosa.
Izvori: §2(4) Ustava BiH; §19–25 Zakona o radu RS; §13 Zakona o ravnopravnosti spolova BiH; §6 Zakona o zabrani diskriminacije BiH.
Jednaka mogućnost izbora profesije
Koji je relevantni propis o jednakom postupanju prema ženama na radnom mjestu? (Ustav, Zakon o radu, Zakon o zabrani diskriminacije, drugi propisi)
Relevantno zakonodavstvo o jednakom postupanju prema radnicama u radnom okruženju u Republici Srpskoj obuhvata više nivoa zaštite, kako na državnom, tako i na entitetskom nivou. Na državnom nivou, Ustav BiH (član 2(4)) garantuje zabranu diskriminacije na osnovu spola i drugih obilježja, dok Zakon o zabrani diskriminacije BiH široko obuhvata radne odnose u javnom i privatnom sektoru. Zakon o ravnopravnosti spolova BiH (član 13) posebno propisuje jednaku platu te jednak pristup obuci, napredovanju i uslovima rada za žene i muškarce.
Na entitetskom nivou, Zakon o radu RS (članovi 19–25, posebno član 23) zabranjuje rodno zasnovanu diskriminaciju pri zapošljavanju, tokom trajanja radnog odnosa i pri prestanku radnog odnosa, te obavezuje poslodavce da osiguraju jednako postupanje žena i muškaraca u svim pitanjima koja se odnose na radni odnos.
Da li Ustav i/ili Zakon o radu garantuju pravo na izbor rada?
U Republici Srpskoj (RS), Ustav Bosne i Hercegovine implicitno štiti pravo na slobodan izbor rada kroz član 2(4), koji garantuje uživanje prava i sloboda bez diskriminacije po osnovu spola, rase, jezika, religije, političkog ili drugog mišljenja, socijalnog porijekla ili drugog statusa. Na entitetskom nivou, Zakon o radu RS izričito dodatno osnažuje ovo pravo. Član 19 zabranjuje diskriminaciju radnika i kandidata za posao na osnovu rase, etničke pripadnosti, pola, jezika, religije, političkog ili drugog uvjerenja, socijalnog ili imovinskog statusa, zdravstvenog stanja ili drugih ličnih karakteristika koje nisu neposredno povezane s prirodom posla.
Da li žene mogu raditi u istim industrijama kao i muškarci bez zabrane ili ograničenja rada na poslovima koji se smatraju opasnim, teškim ili moralno neprimjerenim?
U Republici Srpskoj prepoznaju se izuzeci od opšte zabrane diskriminacije. Prema članu 21 Zakona o radu RS, razlikovanje, isključivanje ili davanje prednosti u vezi s određenim poslom ne smatra se diskriminacijom ako priroda posla ili uslovi pod kojima se on obavlja zahtijevaju određene karakteristike povezane sa zaštićenim osnovama (navedenim u članu 19), i ako je svrha takvog razlikovanja opravdana i zakonita.
Pored toga, odredbe zakona, kolektivnih ugovora ili ugovora o radu koje predviđaju posebnu zaštitu određenih kategorija radnika u skladu sa zakonom također se ne smatraju diskriminacijom. To znači da, iako žene mogu raditi u svim industrijama kao i muškarci, posebne mjere zaštite zdravlja i sigurnosti (npr. za trudnice) mogu biti zakonski dopuštene i ne smatraju se diskriminatornim.
Da li (žene koje nisu trudne niti doje) mogu obavljati iste poslove kao i muškarci?
Prema Zakonu o radu Republike Srpske, žene koje nisu trudne niti doje svoju djecu u pravilu mogu obavljati iste poslove kao i muškarci, uključujući i poslove u industrijama koje se smatraju opasnim ili posebno teškim, pod uslovom da ne postoji zakonski izuzetak zasnovan na opravdanim zdravstvenim ili sigurnosnim razlozima. Član 21 propisuje da se razlikovanje ne smatra diskriminacijom kada priroda posla ili uslovi pod kojima se posao obavlja zahtijevaju određene karakteristike kao stvarni i odlučujući uslov za obavljanje posla, te kada takvo razlikovanje ima opravdanu svrhu. Stoga se ograničenja odnose samo na posebne kategorije zaštite, poput trudnica ili dojilja, i ne predstavljaju opštu zabranu da žene obavljaju iste poslove kao muškarci.
Izvori: §2(4) Ustava BiH; §13 Zakona o ravnopravnosti spolova BiH; §6 Zakona o zabrani diskriminacije BiH; §19–25 Zakona o radu RS.
